Slike ljeta izrazito su mobilne, intrinzično obilježene upravo kretanjem, pa i u rijetkim trenutcima kad gibanja u kadru nema, ili filmsko vrijeme protječe sporije. Nije to samo rezultat „prirode“ i logike filmskog medija – na koju Bakotinov eksperimentalni rad doduše neprestano upućuje – već pokret, njegov paralelizam i suprostavljanje – predstavlja formalnu, (pseudo)narativnu i simboličku kičmu filma. Snažan teleobjektiv uglavnom krupnim, hipereksponiranim kadrovima prati jednako pernate i čelične ptice, pri čemu sekvence slijetanja na aerodrom u Ćilipima mogu podsjetiti na saharski mirage Herzogove Fate Morgane, gradeći višeslojno kodiranu teksturu koja u turističku dinamiku „Mediterana kakav je nekad bio“ unosi crtu fatalnosti.
Zvučna slika ptičjeg glasanja kao da titra zajedno s odbljeskom leće, umnaža se slijedeći svjetlosnu logiku, staccato cvrčaka u pozadini tvori harsh noise zvučnu kulisu, koja se postepeno pretapa (polagana pretapanja slike također predstavljaju temeljnu montažnu sponu) u originalni score samog autora, skrivenog pod njegovim standardnim muzičkim aliasom Ruzina Frankulin.
„Slike“ su, međutim, ipak izvrsno pogođen pojam.
Dominantna je tehnika sfumato, ali impasto namazom, prikaz je impresionistički. Sve to mjestimice rezultira prividom animacije: ključalom, snovitom meditacijom, čiji se san za neke od protagonista ispostavlja konačnim.
(Marko Pogačar)

Toplo je. Vruće je. Neizdrživo. Konture pogleda se gube u gustoj i tekućoj slici.
Kao u snu, zvuk nosi privid slobode, koja ide u paru s paranojom, ostavljajući nam blješteći trag skore budućnosti.
Intuitivni proces snimanja filma tako dobiva neočekivani epilog kojeg od početka slutimo.
(Alen Sinkauz)

.
Na prvi pogled, rutina galebovog života se mijenja samo s ekstremnim ili naglim promjenama vremenskih uvjeta. Ali postoji i gotovo neprimjetna promjena, spora promjena, paralelna promjena. Donose je ljudska postignuća. Jedan od najznačajnijih je zračni promet koji posljedično mijenja ekonomiju i ekologiju. Promatrač promatranog arhipelaga ne može ne primijetiti susret ptice i letećih strojeva. Susret koji za sobom povlači zanimljiva razmišljanja. U svjetlu recentnih teorija o povezanosti ekonomije i ekologije, film podsvjesno nudi razmišljanja o tome u kojoj mjeri gospodarstvo može postati saveznik ekologije i spriječiti ekološku katastrofu.
.

.
Arhipelag  cavtatskog otočja zaštićen je kao posebni ornitološki rezervat čija površina iznosi 38 ha. Posebno su zanimljivi otoci Mrkan (Sv. Marko) i Bobara (Sv. Barbara) te hridi Trava, Hljeb, Ražnjić i Mrkanac. Arhipelag se nalazi u smjeru SZ-JI: 42°35’09.2″N 18°10’39.1″E
Pučinski dio obale izrazito je strm i oštar zbog stalne erozije stijena. Obala okrenuta prema kopnu je pristupačnija, ali su litice jednako oštre i uglavnom nedostupne posjetitelju. Otoci su obrasli niskom makijom i zaštićeni su kao posebni ornitološki rezervat od 1975. godine kao gnijezdilište žutonogog galeba klaukavca (Larus michahellis). Zračna luka Dubrovnik je međunarodna zračna luka nedaleko od cavtatskog otočja. Treća je najprometnija zračna luka u Hrvatskoj i klasično svjetsko turističko zračno odredište. Prostire se na površini od 24.000 četvornih metara s godišnjim kapacitetom od 3,5 milijuna putnika i može primiti širokotrupne zrakoplove poput Boeinga B-747 i Airbusa A350.
.

Film je završen u svibnju 2024.
Podržan je od strane Hrvatskog audio-vizualnog centra (HAVC), Kino kluba Split i Zaklade Kultura Nova.